Najveći utjecaj na kvalitetu života djece s teškoćama može biti postignut u ranom djetinjstvu. Glavni dio inkluzivnog obrazovanja je stvaranje stimulativnog okruženja za učenje kako bi djeca uspješno usvajala određene zadaće i aktivnosti te razvijala komunikaciju i suradnju sa svojim vršnjacima i odgojiteljima. Rana inkluzija od velikog je značaja za cjelokupni proces uključivanja djece s teškoćama u njihovu socijalnu i društvenu sredinu te utječe na njihova daljnja postignuća u odgoju i obrazovanju. Ranim uključivanjem djeteta s teškoćama u programe predškolskog odgoja i obrazovanja potiče se kod djeteta razvoj socijalnih vrijednosti, učenje socijalnih vještina, razvoj samopoštovanja zbog boravka u skupini s vršnjacima te se utječe na cjelokupan dječji razvoj. Programom rada djeca dobivaju nivo podrške kojim se potiče razvoj djetetovih sposobnosti i mogućnosti. Odgojitelj je ključna figura u poticanju razvoja socijalne kompetencije djeteta s teškoćama u vrtićkom kontekstu. Od velikog su pedagoškog značaja i važnosti pristup i strategije odgojitelja u fazi pripreme, dolaska i boravka djeteta s teškoćama u odgojnoj skupinu
Uz inkluziju djece, paralelno se radi na osvješćivanju i edukaciji odgojitelja i roditelja o važnosti inkluzije. S roditeljima se ostvaruje partnerski odnos koji ima važnu ulogu u unaprjeđivanju procesa inkluzije.