Žele li razvijati dječju samostalnost i na taj način ih pripremiti za polazak u vrtić, roditelji se trebaju oboružati strpljenjem i pustiti dijete da pokuša samo i pri tome griješi. Naravno da mu je u početku za bilo koju novu vještinu potrebno više vremena i da će katkad (u početku uvijek) nešto zaprljati ili potrgati, ali ako se to i dogodi, mala je cijena za ono što se razvija.
U razvoju dječje samostalnosti roditelje često onemogućava strah da se djetetu nešto ne dogodi. Svaki čin zaštite djeteta ima dva učinka: s jedne strane on štiti naše dijete od fizičke ozljede ili neugodne situacije s kojom se dijete (prema našoj ocjeni) ne bi moglo nositi, a s druge strane ograničava dijete u prikupljanju iskustava. I sve je u redu dok naša procjena odgovara stvarnosti. U strahu da se dijete ne ozljedi čuvamo ga od prikupljanja iskustava pa i onih bolnih, koje svako zdravo dijete mora proći. Na taj način onemogućavamo djetetu da na vlastitoj koži osjeti ne samo opasne, nego i lijepe strane života. Puštajući dijete da katkada samo odluči, uz rizik da će pogriješiti, omogućujemo mu da izraste u samostalnu, samopouzdanu osobu. Svaki uspjeh iza kojeg stoji samo dijete biti će motiv za daljnje uspjehe.
Odgojni postupci koji ometaju razvoj dječje kreativnosti, a time i samostalnosti:
– pretjerano zabranjivanje šaranja, rezanja, prljanja
– ignoriranje dječjeg stvaralaštva
– zanemarivanje dječjeg interesa
– nestrpljivost i rješavanje zadataka i problema koje dijete ima umjesto njega
– nedovoljan interes za djetetove želje i potrebe
Odgojni postupci potiču razvoj samostalnosti kod djeteta:
– dopuštanje djetetu da samo istražuje
– dopuštanje djetetu da griješi
– dopuštanje djetetu da bude ono što jest
– dopuštanje djetetu da bude dijete
