Početak pedagoške godine u vrtiću je uvijek buran. Za većinu djece polazak u vrtić predstavlja stres koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija. Dijete može protestirati, biti nesretno, pasivno, odbijati hranu, nemirno, ljuto. S vremenom, kako vrijeme prilagodbe odmiče, takve reakcije i ponašanja nestaju, dijete je sve opuštenije, osjeća se sigurno i zaštićeno.
Svakodnevno na početku godine slušamo roditelje kako im je najvažnije da se dijete socijalizira i puno toga nauči. Dijete se u tom periodu prilagodbe teško nosi s neugodnim emocijama kao što su strah, ljutnja, frustracije što mu može otežati stjecanje socijalnih vještina. Zbog toga u vrtiću nastojimo kroz brojne i raznovrsne socijalne igre i aktivnosti, pomoći djetetu kvalitetno regulirati svoje emocije čime mu unaprjeđujemo socijalnu kompetenciju. Socijalna kompetencija se razvija najviše u roditeljskom domu, ali i kroz socijalnu interakciju s drugom djecom, odgojiteljima i drugim osobama iz okruženja djeteta.
Kako je igra prirodan način dječjeg učenja, tako kroz igru potičemo kod djeteta usvajanje prosocijalnih ponašanja (dijeljenje, suradnja, pomaganje…) i određenih vještina koje mu omogućavaju razumijevanje okoline i djelotvorno snalaženje u svakodnevnim situacijama. Dijete tako stječe sposobnost kontrole egocentričnog, impulzivnog i neprimjerenog ponašanja, pokazuje pozitivnije oblike ponašanja i postaje emocionalno osjetljivije u odnosu s vršnjacima i odraslima što je odraz usvojenih socijalnih vještina.
Ako djetetu pružamo odgoj koji sadrži kombinaciju topline i nadzora, hrabrenja i komunikacije, podršku i poštovanje uz postavljanje jasnih granica to vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije djeteta.
U svijetu bajki
Tradicionalno smo i ove godine obilježili dane Ivane Brlić Mažuranić, hrvatske spisateljice poznate po svojim djelima koja ni danas nisu
26. travnja 2024.
