Tjedan mozga, obilježen u razdoblju od 16. do 20. ožujka 2026. godine, predstavlja globalno prepoznatu inicijativu usmjerenu na popularizaciju neuroznanosti te podizanje svijesti o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja i razumijevanja složenih funkcija ljudskog mozga. U kontekstu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ova manifestacija dobiva dodatnu vrijednost jer omogućuje integraciju znanstvenih spoznaja u razvojno primjeren pedagoški rad s djecom, čime se potiče cjelovit razvoj djeteta kroz iskustveno učenje.
U skladu s tim, dana 17. ožujka 2026. godine u Dječjem vrtiću Hlapić održana je radionica pod nazivom „Moj mozak te voli!“, osmišljena kao interdisciplinarna aktivnost koja povezuje elemente neuroedukacije, socio-emocionalnog učenja i kreativnog izražavanja. Polazeći od suvremenih teorijskih postavki koje naglašavaju važnost rane stimulacije neuronskih mreža (npr. Shonkoff i Phillips, 2000), radionica je bila usmjerena na poticanje dječje znatiželje, razvoj emocionalne pismenosti te jačanje prosocijalnih kompetencija.
Aktivnosti su bile pažljivo strukturirane kako bi odgovarale razvojnim mogućnostima djece predškolske dobi, ali istovremeno i reflektirale temeljne koncepte neuroznanosti. Primjerice, likovna aktivnost bojanja prikaza mozga pomoću plastične vilice imala je simboličku i didaktičku funkciju: tragovi koje vilica ostavlja interpretirani su kao metafora sinaptičkih veza. Ovakav pristup omogućuje djeci intuitivno razumijevanje apstraktnih pojmova, što je u skladu s konstruktivističkim pristupom učenju prema kojem dijete aktivno konstruira znanje kroz iskustvo.
Nadalje, aktivnost prepoznavanja i oponašanja emocija putem gesti lica, gdje su djeca izvlačila kartice s prikazima emocija dok su ostali sudionici pogađali o kojoj je emociji riječ, pridonijela je razvoju emocionalne inteligencije. Kako ističe Goleman (1995), sposobnost prepoznavanja i regulacije vlastitih i tuđih emocija ključna je za uspješno socijalno funkcioniranje, a njezini temelji postavljaju se upravo u ranom djetinjstvu.
Posebno zanimljiva bila je aktivnost slušanja otkucaja srca pomoću stetoskopa, koja je djeci omogućila neposredno iskustvo vlastitog tijela i povezivanje fizioloških procesa s emocionalnim stanjima. Time se potiče razvoj tjelesne svjesnosti (interocepcije), koja ima važnu ulogu u samoregulaciji i emocionalnom razvoju.
Kreativne aktivnosti poput izrezivanja sadržaja iz novina koji predstavljaju ono što djeca vole te njihovo lijepljenje na unaprijed pripremljene predloške (glava djevojčice i dječaka) omogućile su integraciju osobnih interesa u simbolički prikaz identiteta. Ova aktivnost može se interpretirati kroz prizmu razvoja samopoimanja, gdje dijete kroz vizualne i narativne elemente oblikuje razumijevanje sebe i svojih preferencija.
Završna aktivnost, u kojoj su djeca unutar nacrtanog srca prikazivala ono što najviše vole te taj rad poklanjala prijatelju, imala je snažnu socijalno-afektivnu dimenziju. Ovim činom poticala se empatija, altruizam i osjećaj pripadnosti zajednici, što su ključne kompetencije za razvoj pozitivnih međuljudskih odnosa. Kako navodi Noddings (2005), odgoj usmjeren na brigu temelji se upravo na iskustvima uzajamnosti i emocionalne povezanosti.
Zaključno, radionica „Moj mozak te voli!“ predstavlja primjer dobre prakse u implementaciji znanstveno utemeljenih spoznaja u rani i predškolski odgoj. Integracijom kognitivnih, emocionalnih i socijalnih aspekata razvoja, ovakav pristup doprinosi stvaranju poticajnog okruženja u kojem dijete može razvijati svoje potencijale na holistički način. U tom smislu, Tjedan mozga ne predstavlja samo prigodnu manifestaciju, već i važan pedagoški okvir za promišljanje i unapređenje odgojno-obrazovne prakse.


























