Većini roditelja je nepoznanica što njihovo dijete radi u vrtiću. Temelj dobrog odnosa između roditelja i odgojitelja je dobra suradnja i još bolja komunikacija pa su u mlađoj skupini odgojiteljice razmišljale kako unaprijediti odnos s roditeljima na partnerskoj razini. Motivirane spontanim individualnim razgovorima s roditeljima, u kojima su se često provlačila pitanja o ponašanju djeteta, dogovorile su da kroz dva mjeseca ponude mogućnost da roditelji borave u skupini i druže se s njima. Promišljajući o cilju boravka roditelja u skupini uočile su da ih ima nekoliko :
- Omogućiti roditelju da promatra ponašanje svog djeteta u vrtiću
- Omogućiti roditelju da usporedi sposobnosti i ponašanja djece iste dobi
- Omogućiti promatranje i uočavanje odgojiteljevih tehnike rješavanja neprihvatljivih ponašanja djece
- Uočavanje komunikacije odgojitelj – dijete i dijete – dijete – JA I TI PORUKE
- Unaprijeđivanje odnosa roditelj – odgojitelj na partnersku razinu
Pozivu su se odazvali skoro svi roditelji. Odgojiteljice su uključivale roditelje u aktivnosti djece te je bilo zanimljivo promatrati način na koji su se uključivali u aktivnosti. Pojedine roditelje je trebalo malo potaknuti, ali u općem zadovoljstvu zbog njihove prisutnosti i otvorenog poziva djece na igru brzo su se topile sve nedoumice. Odgojiteljice su uvidjele kako su roditelji doživjeli boravak svog djeteta u vrtiću na drugačiji način, a i suradnja s njima podignuta je na partnerski nivo. Partnerski odnos u inetersu je svih: i djece i roditelja i odgojitelja. Svoje utiske podjelili su kratkim osvrtima na svoj boravak. Evo nekoliko citata :
Koliko puno ljubavi i truda pružaju tete kako bi gradili njihov svijet mašte i njegovali svijet « malih ljudi»!
Na trenutak sam zavirila u njihov svijet i odmah su me ponijeli u moje djetinjstvo i podsjetili na moju tetu Stanu te ljubav prema njoj koja ne gasne, samo ju zaboravimo, praveći se velikima.
Marijina mama
To je bilo nezaboravno iskustvo. Početak dana u vrtiću: doručak. To mi je bio prvi šok kad sam vidjela svoje dijete da bez upozorenja ide prati ruke, briše stol, postavlja salvete….Kao drugo , nisam mogla vjerovati da pojede ono što si stavi na tanjur, jer kod kuće nema toga što bi ju na to natjeralo.
Emina mama
….. Skačem s njima, pjevam, glumim gospođu u autobusu, djevojčice me friziraju, pravimo semafore od kartona i kolaža, pomažem im …..Osjećam se kao dijete, bezbrižna i sretna i zaboravljam na trenutak račune, banke, probleme ….Na trenutke uhvatim Lucijin pogled koji govori : «Dobra si mama, palac gore». Ivan me moli za pomoć ,ali čeka da pomognem drugima ( naučio se strpljenju – jedna od prednosti vrtića), a onda se krupne oči mog Josipa napuniše suzama jer ne može napraviti što želi…Knedla u grlu, ali branim sama sebi da nešto kaže , ipak sam ja gost. I onda …. zagrljaj tete , poljubac , pomoć i sve je opet u redu.
Lucijina, Josipova i Ivanova mama
