Listajući s djecom Ivanina djela, naišli smo na njezinu prvu objavljenu knjigu „Valjani i nevaljani“, zbirku pripovijedaka i pjesama izdanu 1902.godine. Privukao nas je bajkoviti naslov jedne priče iz zbirke, priče „U vilinskim dvorima“, koju smo zatim i pročitali za vrijeme dnevnog odmora. Slike, boje, mirisi i zvukovi Ivaninih riječi, nosile su djecu čarobnim i bajkovitim svijetom vila, vilenjaka i šumskih duhova, svijetom u kojem se našao i Tomica, dječak sanjar koji je volio šumu i koji je hranio maštu njezinom ljepotom, a lik majke i njezina neizmjerna ljubav i žrtva potaknuli su ih na razmišljanje o vlastitim majkama i svemu onome što one čine za njih, svakodnevno.
Djeca najstarije skupine kao „ Putujuća kazališna družina“ pokretom i pjesmom predstavila su likove iz priče: Tomicu, majku, šumske životinje, ptice i vile, te prikazala predstavu „ U vilinskim dvorima“. Završna pjesma „ Čestitka majčici“, koju su zajedno otpjevali i glumci i gledatelji, bila je zahvala svim majkama na njihovoj nesebičnoj ljubavi. Doživljaj priče djeca su izražavala likovnim ilustracijama, plesnim improvizacijama uz instrumentalnu glazbu, građenjem čarobne šume i vilinskih dvora različitim građevnim materijalom… a na dvorištu su prolazila pričom savladavajući poligon prepreka.
I na kraju, kao uspomena na lijepo provedeno vrijeme „ u vilinskim dvorima“ , ostala nam je slikovnica nastala od dječjih ilustracija. Uvijek nadohvat ruke, okupljala je djecu, budila uspomene i poticala razgovore.
